radioterapija (radio- + terapija), metoda liječenja zloćudnih bolesti primjenom ionizirajućega zračenja. To zračenje zaustavlja diobu stanice i uzrokuje njezinu smrt, a tumorske su stanice (budući da se brže dijele) osjetljivije od stanica zdravoga tkiva. Primjenjuje se doza zračenja koja će uništiti većinu tumorskih stanica i istodobno maksimalno očuvati stanice zdravoga tkiva. Radioterapija se u liječenju zloćudnih bolesti najčešće primjenjuje uz kirurške zahvate i kemoterapiju, a katkad se primjenjuje i u liječenju upalnih i degenerativnih bolesti. Dva su načina primjene radioterapije: teleterapija, kod koje se primjenjuje zračenje iz udaljenih izvora, i brahiterapija, kod koje se izvor zračenja postavlja u tjelesne šupljine ili izravno u tumorsko tkivo. Teleterapijsko zračenje tumora počelo se primjenjivati 1896., odmah nakon otkrića rendgenske cijevi (→ rendgenske zrake). Suvremena radioterapija počela se razvijati od 1930-ih, primjenom gama-zračenja iz kobaltne bombe, a velik je napredak doživjela 1960-ih primjenom elektronskog i gama-zračenja iz kliničkih linearnih akceleratora. Brahiterapija radijem počela se provoditi poč. XX. st., a danas se u tu svrhu upotrebljavaju radioaktivni cezij, iridij i jod. (→ radionuklidi)
