radionavigacija (radio- + navigacija), elektronička navigacija s pomoću radiovalova. Razvija se od početka XX. st. s uvođenjem radiogoniometrije, kojom su se određivali smjerovi (azimuti) prema najmanje dvama radiofarovima, a ucrtavanjem smjerova na zemljovidu dobivao se traženi položaj korisnika. Suvremeniji radionavigacijski sustavi omogućili su utvrđivanje položaja bez određivanja smjera radiovala. Uz konstantnu brzinu širenja radiovalova i uz vrlo precizno mjerenje vremena njihova širenja može se mjeriti i udaljenost od odašiljača. Za takvo mjerenje potrebna je precizna usklađenost satova odašiljača i prijamnika te emitiranje posebnih navigacijskih signala. Kako bi se izbjegla potreba za vrlo preciznom sinkronizacijom satova odašiljača i prijamnika, koja do sredine XX. st. nije bila izvediva uz prihvatljivu cijenu, samo su radionavigacijski odašiljači morali biti međusobno sinkronizirani i emitirati posebne navigacijske signale. Korisnički radionavigacijski prijamnik nije imao precizan sat, a mjerio je razliku u vremenima pristizanja signala od pojedinih parova odašiljača (a ne apsolutno vrijeme širenja signala), što je omogućivalo izračun razlike udaljenosti od tih odašiljača. Linije položaja dobivene mjerenjem razlika udaljenosti od odašiljača imaju oblik hiperbola. Jedan je od poznatijih hiperboličnih sustava za radionavigaciju LORAN (akronim od engl. Long Range Navigation: navigacija velikoga dometa), od kojega se do današnjega doba zadržala samo inačica LORAN C. Precizna sinkronizacija i stabilnost sata u prijamnicima postignuti su potkraj 1970-ih u okviru satelitskoga globalnoga položajnog sustava (GPS) upotrebom kremenoga (kvarcnoga) sata u GPS-prijamniku, ali uz složeniji postupak računanja u prijamniku, što je riješeno primjenom mikroprocesora.
Pojava GPS-a označila je revoluciju u navigaciji, pa su dosadašnji sustavi elektroničke navigacije, osim radara, izgubili svaku praktičnu važnost i samo se još rijetko primjenjuju. S obzirom na to da satelitski navigacijski sustavi (američki GPS, ruski GLONASS i budući europski Galileo) neće moći zadovoljiti sve sigurnosne zahtjeve, pogotovo u područjima gdje je signal sa satelita zaklonjen preprekama (drveće, zgrade, planine i sl.), zemaljski navigacijski sustavi i dalje će biti u upotrebi kao nadopuna satelitskoj navigaciji. Mreža LORAN C odašiljača najpovoljnije je rješenje za kombiniranje sa satelitskim navigacijskim sustavima. Velik potencijal za poboljšanje točnosti i cjelovitosti navigacijskih sustava imaju hibridne tehnologije prijamnika, u kojima se kombiniraju prijamnici sustava GPS i LORAN C. Strategija integriranih prijamnika važna je i zbog povećane pouzdanosti i raspoloživosti u osnovi različitih navigacijskih sustava.
