psihosomatika (psiho- + grčki σῶμα, sma, genitiv σώματος, sṓmatos: tijelo), medicinska disciplina koja istražuje interakcije psihosocijalnih i tjelesnih čimbenika i njihovo djelovanje na zdravlje pojedinca. Rezultati istraživanja nalaze primjenu u tzv. psihosomatskoj medicini. Temeljena na pretpostavci o međuovisnosti psihičkih i tjelesnih procesa, istraživanja u području psihosomatske medicine pokazala su da psihološki čimbenici (ponajprije čuvstva i kognitivno rezoniranje) mogu narušiti normalnu funkciju pojedinih organskih sustava i tako posredno uzrokovati nastanak različitih bolesti (npr. arterijske hipertenzije, neurodermitisa, reumatoidnog artritisa, bronhalne astme i dr.), pridonijeti njihovu održavanju ili pogoršanju stanja, no mogu djelovati i u smjeru smirivanja simptoma, ubrzavanja oporavka i promjene tijeka bolesti. Stručnjaci se u današnje vrijeme psihosomatikom najčešće bave unutar interdisciplinarnoga područja psihoneuroimunologije. Istraživanjem odnosa između psiholoških, socijalnih, neuroloških, endokrinoloških i imunoloških čimbenika, nastoji se pojasniti učinak tih odnosa na zdravstveno stanje pojedinca odnosno regulaciju imuniteta. Nalazi pojedinih istraživanja (npr. otkrića nekih neuroreceptora) upućuju na moguće mehanizme djelovanja psiholoških čimbenika na somatske bolesti. U širem značenju, psihosomatika obuhvaća i istraživanje povezanosti između nekih tjelesnih i psiholoških osobina, npr. između mase mozga i inteligencije, građe tijela i tipa ličnosti itd.
