proletkult, ruska kratica za proleterske kulturno-prosvjetne organizacije. Ideja o stvaranju zasebne »proleterske kulture« niknula je u krugu ruskih marksista – emigranata na Capriju 1907 (A. V. Lunačarski, Aleksandr Aleksandrovič Bogdanov, M. Gorki). Prema zamisli ideologâ, takva bi se kultura razvila u radničkoj sredini kao bitno različita od »buržoaske«. God. 1917. organizacije i »studije« proletkulta ujedinjene su na Sveruskom kongresu. Pokret je jačao i dosegnuo 1920. oko 80 000 članova, premda je L. Trocki izražavao sumnju u mogućnost zasebne klasne »kulture«. Rezolucijom CK Ruske komunističke partije (boljševika) 1920. bila je ukinuta samostalnost organizacija koje su bile podređene Narkomprosu (Narodni komesarijat prosvjete), tj. sovjetskoj vladi. Uskoro je zamro rad književnih organizacija Kuznica (Kovačnica), Kosmist i dr., ali se »proletersko« ime i dalje koristilo (→ rapp) i održavalo sve do 1932. za književnike koji su priznavali ovisnost o ideologiji vladajuće stranke.
