prokurator

prokurator (latinski procurator), zastupnik, odnosno punomoćnik. U rimskoj državi, sudski zastupnik (punomoćnik) kojega je neka osoba postavila za upravljanje njezinom imovinom (procurator omnium bonorum) ili određenim poslom (procurator unius rei). U carstvu, prokurator je bio upravitelj carskih prihoda u provincijama, odnosno upravitelj manje provincije. Kao sudski zastupnik postojao je i u srednjem vijeku u postupcima pred crkvenim i svjetovnim sudovima; u toj se funkciji javlja i na hrvatskim područjima. Često i naziv za onoga koji skrbi (katkad u ime države) za imovinske interese neke redovničke zajednice, crkve ili karitativne ustanove (npr. prokuratori crkve sv. Vlaha u Dubrovniku). Katkad i naziv visoke državne časti (Procuratori di S. Marco u Mletačkoj Republici). Održao se i kao naziv za zastupnika optužbe u kaznenom postupku, npr. u Francuskoj za funkciju državnog tužitelja (procureur de la République).