probabilizam (prema latinskom probabilis: vjerojatan), naučavanje po kojem cjelokupno misaono ili moralno djelovanje ima samo vjerojatnu vrijednost i značenje. Teoretski probabilizam svojevrsni je skepticizam koji niječe sigurnu ili apsolutnu spoznaju, pa samo utvrđuje više ili manje vjerojatne istine. Praktični, etički probabilizam niječe mogućnost normiranja etičkoga ponašanja (jer je sigurna spoznaja tih normi nemoguća), te smatra da djelovanje treba biti usmjereno motivom koji više zadovoljava i vjerojatnije pospješuje određene zahtjeve, pa i društveni ili osobni prosperitet.
Teoretski probabilizam nalazimo već kod Karneada Kirenjanina, koji utvrđuje različite stupnjeve vjerojatnosti, kao i u Ciceronovu eklekticizmu. Etičke i spoznajne teorije probabilizma zastupali su poslije, u okviru kazuistike, posebno isusovci. Na osnovi skeptičnih rezultata iz svoje spoznajne teorije, D. Hume zastupa praktični probabilizam – premda se sa »znanstvenoga stajališta« ne može priznati nikakva vjera u opstojnost izvanjskoga svijeta, kao ni svrhovitost ni umnost uređenja; u svakodnevnim praktičnim odnosima ta vjera postaje potrebna, pa se kao vjerojatno i moguće uzima pretpostavka jednoga jedinstvenog stvaranja i upravljanja cjelinom. U različitim agnostičkim i skeptičkim tezama, i u nekih potonjih filozofa (donekle čak i kod I. Kanta) javljaju se elementi probabilističkoga teorijskog i praktičnoga nazora. U modernoj atomskoj fizici niz teoretičara unosi pojam probabilizma u rješavanje problematike determiniranosti i indeterminiranosti.
