predromantizam (franc. préromantisme, njem. Vorromantik), pojam koji se odnosi na europsko književno stvaralaštvo druge polovice XVIII. st. koje je prethodilo romantizmu, a odlikovalo se odmakom od do tada prevladavajućih klasicističkih normi. Taj se odmak ne očituje podjednako u svim žanrovima. Premda se i u pjesništvu rokokoa nailazi na njegove elemente, riječ je u prvom redu o novonastalim žanrovima i onima koji su u XVIII. st. doživjeli velike promjene, npr. egzotični i sentimentalni roman (D. Defoe, A. Prévost, P. Marivaux, S. Richardson, J.-J. Rousseau, J. W. Goethe), građanska drama i neglazbena melodrama (G. Lillo, D. Diderot, M. J. Sedaine, dramatičari Sturm und Dranga, F. Schiller) te intimno pjesništvo (A. von Haller, F. G. Klopstock, J. Ch. Günter, Goethe, W. Blake). Zanimanje predromantičara za pjesništvo pradavnih sjevernoeuropskih naroda dovelo je do fascinacije Ossianom kao »izvornim narodnim genijem«. Kritika je kao slabost predromantičkoga stvaralaštva istaknula neprikladnost pokušaja spajanja različitih stilskih obilježja (jednostavnosti i uzvišenosti, realističnosti detalja s klasicističkim epitetima i dr.). Unatoč tomu, predromantizam ne znači samo prekid s klasicizmom nego je riječ o nizu ideologijskih i tehničkih pomaka koji su maštu oslobodili stega razuma i otvorili prostor romantizmu.
