polimetakrilati (poli- + metakrilna kiselina), plastomerni materijali, polimeri estera metakrilne kiseline, H2C=C(CH3)–COOR, među kojima je tehnički najvažniji poli(metil-metakrilat) (PMMA). To je materijal velike prozirnosti, poznat pod komercijalnim nazivom pleksi-staklo (Plexiglas). Propušta 93% bijele svjetlosti i 75% ultraljubičastoga zračenja, što mu daje bolja optička svojstva od stakla, pa je nazvan i organskim staklom. Dobiva se radikalskom polimerizacijom metil-metakrilata uz inicijatore u vodenoj suspenziji ili izravno u masi pri 60 do 80 oC:
Poli(metil-metakrilat) je amorfan, dobrih mehaničkih svojstava, preradljivosti i postojanosti oblika, izvanredno postojan na djelovanje atmosferilija, kisika i svjetlosti te prema mikrobiološkoj razgradnji. Njegova su lošija svojstva krtost, niska temperatura uporabe i zapaljivost. Prevlačenjem površine slojem polisiloksana znatno se povećava otpornost na abraziju (i do 75 puta) i prema otapalima. Svojstva mu se lako modificiraju kopolimerizacijom s drugim vinilnim monomerima, miješanjem s drugim polimerima te koekstrudiranjem. Lagano se metalizira i boji u svim nijansama. Primjenjuje se za ostakljivanje zgrada, vozila (vjetrobrani), za svjetleća tijela, reklame, u izradbi ravnih i valovitih prozirnih ploča, uređaja i instrumenata, sanitarnoga i crtaćega pribora, namještaja i dr.
