polarnost (prema srednjovj. lat. polaris: polarni, od klas. lat. polus: pol, stožer), neravnomjerna raspodjela električnoga naboja u molekuli i svojstvo tvari koju čine molekule stalnoga električnoga dipolnoga momenta (→ dipol). Molekule koje se sastoje od raznovrsnih atoma redovito su polarne, osim kada je to zapriječeno simetrijskim razlozima (npr. molekula CCl4). Dipolni momenti polarnih molekula uzrokuju razmjerno jake međumolekularne privlačne sile (Van der Waalsove sile), koje su razlog višemu talištu i vrelištu te većoj viskoznosti polarnih tvari. Polarnost tvari znatno, ali ne isključivo, utječe na međusobnu topljivost tvari; polarne tvari obično se dobro otapaju u polarnim otapalima, nepolarne u nepolarnima, a posljedica znatnijega nesklada u polarnosti najčešće je slaba topljivost.
