plinovod, cjevovodni sustav za prikupljanje prirodnoga plina s plinskih bušotina, njegov transport i distribuciju. Sustav se sastoji od više dijelova (mreža): transportni plinovod (tlak 20 do 100 bara), distributivna mreža (0,1 do 4,0 bara) i kućna instalacija (100 do 22 milibara), pa o tome ovisi i promjer cijevi i debljina njihovih stijenki. Osim cjevovoda, plinovod obuhvaća i sabirne, centralne, kompresorske i druge stanice, skladišta plina te sustav nadzora i upravljanja. Cijevi, prirubnice, zaporni i sigurnosni uređaji mogu biti, osim od čelika, i od polietilena (tlak do 10 bara) te od bakra za kućnu instalaciju. Cijevi transportnog i distributivnoga plinovoda ukapaju se u rovove na dubini od 80 do 120 cm i u pravilu se spajaju zavarivanjem. Cijevi se mogu polagati i na dno rijeka, jezera, kanala te na morsko dno.
U sabirnim stanicama plina prikuplja se plin s bušotina i preko zajedničkoga plinskoga kolektora vodi do centralne plinske stanice (CPS). U njoj se plin priprema za transport odvajanjem tekuće faze, katkada i visokomolekularnih ugljikovodika, te sušenjem. Transportni plinovod ujedno je i akumulacijski, jer služi i za skladištenje plina pri uravnoteživanju dobave i potrošnje. U njega su ugrađene stanice za čišćenje cijevi, kompresorske stanice za eventualno povećanje tlaka te primopredajne mjerno-regulacijske stanice u kojima od proizvođača ili dobavljača plin preuzima ili veći industrijski potrošač (termoelektrane, tvornice cementa, stakla i dr.) ili distributer. U tim se stanicama plin mjeri radi naplate i regulira mu se tlak na iznos potreban industrijskom potrošaču ili distributeru.
Distributivna mreža razvodi plin do krajnjih korisnika. U njoj se također nalaze regulacijske stanice za manje industrijske korisnike ili široku potrošnju (domaćinstva, obrt, ustanove). U njima se, uz ostalo, nalaze i uređaji za odorizaciju, tj. za dodavanje sredstva koje plinu daje posebno neugodan miris kao signal njegova mogućeg ispuštanja iz cjevovoda. Distributivna je mreža u pravilu protočna, a izvodi se u nekoliko razina tlakova (visokotlačna, srednjotlačna i niskotlačna) i oblika (razgranata, prstenasta). Mreža završava kućnim priključkom na objektu potrošača. Plinska instalacija u objektu može također biti od čelika, bakra ili polietilena, a ima ugrađene zaporne organe, regulator tlaka i plinomjer.
Europski transportni plinski sustav dobavlja plin iz nalazišta u Rusiji, Norveškoj, Nizozemskoj i Alžiru te od terminala ukapljenoga plina koji potječe iz Katara i Bliskog istoka. U Hrvatskoj je transportna plinska mreža za sada izgrađena samo u kontinentalnome dijelu zemlje (duljina 1850 km), kroz koju se godišnje transportira oko 3 mlrd. m³ plina. Plin se dobavlja iz naših nalazišta u kontinentalnome dijelu zemlje i sjevernom Jadranu, te iz Rusije. (→ prirodni plin)
