pleonazam

pleonazam (kasnolat. pleonasmus < grč. πλεονασμός: preobilje), retorički postupak koji se temelji na dodavanju i nagomilavanju odvijajući se podjednako na planovima jezičnog izraza i sadržaja. S lingvističkog i psiholingvističkoga gledišta, pleonazam podrazumijeva dodavanje suvišnih izraza u svakodnevnom govoru (vratio se natrag, kiša pada, slika i prilika). Međutim, s gledišta retorike pleonazam nije govorna pogrješka ili stilistička zališnost sve dok je u službi uvjeravanja primatelja stvaranjem odgovarajućih afektivnih učinaka. Pleonazam se u retorici prije svega definira kao postupak, tako da se iz njega izvode mnogobrojne figure iskaza (→ anadiploza; emfaza; gradacija; poliptoton) i figure mišljenja (→ antiteza; entimem; definicija; hijazam; parabola).