planetarna maglica, emisijska maglica nastala širenjem atmosfere crvenoga diva, razvojna faza većine zvijezda između faze crvenoga diva i bijeloga patuljka kojima je masa usporediva sa Sunčevom masom (0,8 do 8 Sunčevih masa). Planetarne maglice vidljive su desetak tisuća godina dok se ne rasprše, odnosno udalje od zvijezde i postanu prerijetke i nedovoljno vruće za emisiju svjetlosti. Različiti oblici (prstenasta, dvolisna i složena) potječu od promjena brzina kojim zvijezde otpuhuju svoje atmosfere. Plin maglice čine ionizirani vodik (emisija crvene svjetlosti), ionizirani helij (emisija plave svjetlosti) i dvostruko ionizirani kisik (emisija zelene svjetlosti).
Planetarne maglice pridonose obogaćivanju međuzvjezdane tvari produktima nuklearne fuzije (ugljik, dušik, kisik i kalcij). U Mliječnoj stazi poznato je oko 3000 planetarnih maglica: Bučica, Crveni pauk, Gruda snijega, Heliks, Prstenasta maglica, NGC 2392, NGC 3242, NGC 6302, NGC 6543, NGC 6751, NGC 6826 i dr.
