plakat (njem. Plakat < niz. plakkaat < franc. placard), oblik vizualne komunikacije, slikovno-tekstualna obavijest izložena na javnim mjestima. Preteče plakata potječu još iz antičkoga Rima kada su se različite obavijesti ispisivale na zidove ili drvene pločice. Kao poseban oblik vizualne komunikacije javio se u prvoj polovici XIX. st., kada je usavršavanjem litografske tehnike bilo omogućeno masovno umnažanje grafičkih predložaka. Vizualni stil plakata slijedio je umjetničke smjernice vremena te je nastojao privući pozornost prolaznika i prenijeti poruku. Pioniri modernoga plakata bili su J. Chéret, H. de Toulouse-Lautrec i A. M. Mucha; dalje su ga razvijali P. Bonnard, A. V. Beardsley, H. van de Velde. Tijekom I. i II. svjetskoga rata plakat je postao snažno sredstvo političke promidžbe (F. Brangwyn u Velikoj Britaniji, Ludwig Hohlwein u Njemačkoj, Dimitrij Stahievič Moor u SSSR-u), dok je na kasniji razvoj snažno utjecao Bauhaus (L. Moholy-Nagy, T. van Doesburg, El Lissitzky). Razvojem potrošačkoga društva i masovne proizvodnje raste uloga komercijalnoga plakata; bogate izražajne mogućnosti pružaju cinkografija, ofsetni tisak i sitotisak.
U Hrvatskoj se prvi litografski tisak pojavio u Zagrebu 1851. u tiskari D. Albrechta. Plakati su sve do kraja XIX. st. bili vrlo jednostavni, a moderna grafička rješenja dobili su osnutkom Obrtne škole 1882; njezini su nastavnici (R. Auer, R. Frangeš-Mihanović, B. Čikoš-Sesija, T. Krizman) prenosili duh secesije na svoje učenike. Zbog kulturnog i gospodarskoga razvoja nastali su plakati kojima su se reklamirali kulturni događaji i časopisi (Čikoš-Sesija: Mladost, 1898) te gospodarske manifestacije i proizvodi (Lj. Babić: Zagrebački zbor, 1927; S. Glumac: Odjeća Friedmann, 1931). Potkraj 1920-ih osnovane su specijalizirane agencije za njihovu izradbu, IMAGO i Atelje TRI, unutar kojih su V. Mirosavljević, Božidar Kocmut i S. Glumac započeli masovno umnožavanje plakata i postavili temelje grafičkomu dizajnu kao samostalnoj umjetničkoj disciplini. Političke plakate za NDH izdavao je Izložbeno grafički odsjek (IGO) u Zagrebu, a unutar partizanskog pokreta propagandna služba Agitprop u Zvečevu. Skupina EXAT 51 (1951–56) poklanjala je os. pozornost grafičkom oblikovanju i estetici čistih vizualnih poruka te utjecala na nastanak nove vizualne kulture temeljene na umjetnosti konstruktivizma (I. Picelj: Tendencije 4, 1969; M. Arsovski: Tartaglia, 1967). U 1970-ima javio se naraštaj umjetnika koji je razvijao novu ikoniku plakata utemeljenu na pop-kulturi (B. Bućan: Razgovor umjetnika, dizajnera i kičera, 1981) te je osnovan Tim za vizualne komunikacije Centra za industrijsko oblikovanje, koji su činili Stipe Brčić i B. Ljubičić (VIII. mediteranske igre Split, 1979). Od 1975. u Zagrebu se održava trijenalna manifestacija ZGRAF, posvećena grafičkom oblikovanju i plakatnoj produkciji.
