perika (njem. Perücke < franc. perruque < tal. perruca ili parucca), vlasulja od ljudske kose, životinjskih dlaka, biljnih ili svilenih niti i tkanine. Egipćani, Asirci i Perzijanci nosili su ju pri obredima i svečanostima kao znak časti, u Rimu su se njome resile žene iz visokoga društva, a nosili su ju i muškarci kako bi prikrili ćelavost. U ranom srednjem vijeku nije se nosila, ali se ponovno pojavila u XII. st. Proširila se u XVII. st., a za vladavine Luja XIV., koji ju je počeo nositi kada je oćelavio, postala je opća moda. Najraširenija je bila bujna allonge-perika, za kojom su slijedile nešto manje raskošne perika à la bourse, abbeé-perika, perčin-perika, perika à la Régence i perika à la Cadogan. U početku je bila tamno obojena, potom plava pa bijela. U Velikoj Britaniji i nekim zemljama Commonwealtha allonge-periku još uvijek nose suci i odvjetnici za sudskih rasprava te neki visoki državni dužnosnici za svečanih ceremonija.
