percepcija (latinski perceptio), općenito: zamjećivanje, zamjedba, opažaj; u psihologiji, psih. proces kojim se zahvaća i upoznaje objektivna realnost, a nastaje djelovanjem fizikalnih procesa iz okoline (uključujući i procese u vlastitom tijelu) na osjetila. Percepcija omogućuje stjecanje informacija o važnim svojstvima okolnih predmeta, bića, pojava, o njihovu prostornom i vremenskom razmještaju, oblicima i veličini te kvalitativnim i intenzitetnim razlikama. Percepcija služi snalaženju i preživljavanju jedinke u okolini. Temeljno je svojstvo percepcije njezina strukturirana cjelovitost kao doživljaja kojemu je bitno obilježje suprasumativna kvaliteta osjetnih podataka. Perceptivni doživljaj određen je fizikalnim, fiziološkim i psihol. čimbenicima, tj. iako perceptivni doživljaj ima jasno izvorište u okolini, sam doživljaj te okoline ovisi o različitim fiziološkim i neurofiziološkim čimbenicima, funkcionalnom stanju osjetnih organa i cijeloga organizma, odnosno pretvorbi fizikalne energije u receptorima osjetnih organa te prijenosu osjetnih informacija u središnje procesore u mozgu. Na perceptivni doživljaj uvijek u znatnoj mjeri djeluju psihol. čimbenici kao što su: motivacija, očekivanje, stajališta, emocije itd.
