parenteza (kasnolat. parenthesis < grč. παρένϑεσις: umetak, umetanje), umetnuta rečenica (ili riječ, izraz) koja nije povezana s glavnom rečenicom (umeće se, interpolira, u zagradi, među crticama, među zarezima), a služi da bi ju dodatno objasnila, upotpunjujući ili utočnjujući njezin smisao, da bi ograničila doseg tvrdnje i sl. Ona nije bitna ni nužna za gramatičku potpunost rečenice u koju se umeće.
