panarabizam (pan- + arabizam, prema Arapi), ideologija pokreta kojemu je cilj povezivanje i ujedinjenje arapskih država. Za razliku od panislamizma, koji svoju ideologiju gradi na vjerskom zajedništvu, panarabizam počiva na ideji o jedinstvenoj arapskoj naciji. Misao se javila sredinom XIX. st., gotovo istodobno s pojavom arapskoga nacionalnog pokreta, a nastala je u Siriji kao reakcija na sve jaču ovisnost arapskih područja o Velikoj Britaniji i Francuskoj. Na temeljima ideja panarabizma bila je stvorena 1945. Liga arapskih država, poznata kao Arapska liga. Velike plemenske, gospodarske, pa i državno-organizacijske razlike među pojedinim arapskim državama, te njihovi sukobi i nesloga, razlog su što panarabizam nije postao čvrst i jedinstven pokret. Nakon II. svjetskog rata izravnu prijetnju ideji panarabizma arapski je svijet vidio u planovima o uspostavi židovske države na tlu Palestine. U 1950-ima došlo je do snažnijega povezivanja arapskih država: Egipat i Saudijska Arabija financijski su pomagale Jordanu (nakon ukinuća britanske subvencije 1957), ujedinjenjem Egipta i Sirije nastala je Ujedinjena Arapska Republika (UAR, 1958–61), stvorena je federacija Jordana i Iraka itd. Godine 1978. u Bagdadu je održan sastanak većine arapskih država kao pokušaj obnove arapske solidarnosti. Panarabizam je potkraj XX. st. ušao u sjenu sve prisutnijeg arapskog islamskog fundamentalizma, koji radikalnim metodama želi odbaciti utjecaj zapadnih sila i ujediniti arapski svijet na temeljima islamskog naučavanja.
