nehaj, u kaznenom pravu blaži oblik krivnje (u ranijem kaznenom zakonodavstvu nehat). Nehaj postoji kada je počinitelj svjestan da može počiniti djelo, ali lakomisleno smatra da se to neće dogoditi, odnosno da će to moći spriječiti (svjesni nehaj, luxuria), ili kada počinitelj nije svjestan da može počiniti djelo, iako je prema svojim osobnim svojstvima bio dužan i mogao biti svjestan te mogućnosti (nesvjesni nehaj, negligentia). Nehaj je blaži oblik krivnje jer se počinitelj pravnom poretku ne suprotstavlja svjesno nego zbog nepažnje, postupa s prevelikim samopouzdanjem ili lakomisleno ili pak nema nikakva psih. odnosa prema djelu. Razlika između svjesnog i nesvjesnoga nehaja je kvalitativne, a ne kvantitativne prirode, pa se ne može općenito uzeti da je svjesni nehaj teži oblik krivnje od nesvjesnoga. U hrvatskom kaznenom pravu nehaj se kažnjava samo kod manjega broja kaznenih djela za koje je to u zakonu izričito propisano.
