metempsihoza (grč. μετεμψύχωσις), filozofsko-religijsko naučavanje prema kojemu ista duša može uzastopno oživljavati više tijela sve dok se ne oslobodi materijalnog oblika; transmigracija. U užem smislu, prolazak duše kroz duševne stupnjeve, pri čem reinkarnacija nije uvijek nužna. Metempsihoza se susreće kod starih Egipćana, u budizmu, kod orfika i drugih. Odgovara naučavanju o samsari kao ponovnom rađanju života. U grčkoj filozofiji metempsihozu u raznim, često i divergentnim varijantama, zastupaju pitagorovci, zatim Filon, Plotin, Proklo i dr.; pobija ju Aristotel.
