mejoza (od grč. μείωσις: smanjivanje), diobeni proces kojim nastaju spolne stanice. U životinja i čovjeka to su jajne stanice i spermiji, a u biljaka mikrospore i megaspore (→ gameta; gametogeneza). Osnovne su značajke mejoze genetička rekombinacija i redukcija broja kromosoma od dvostrukoga (diploidnoga) na polovičan (haploidan) broj; po tom se mejoza razlikuje od diobe tjelesnih stanica, mitoze. Spolne se stanice pri oplodnji spajaju, čime se ponovno uspostavlja diploidan, za svaku vrstu karakterističan, broj kromosoma. Oplođena jajna stanica (zigota) i sve tjelesne stanice, koje iz nje nastaju nizom mitotičkih dioba, sadrže dvije kromosomske garniture, očinsku i majčinsku; svaki kromosom majčinske garniture ima odgovarajući homologni par iz očinske garniture. Prije početka mejoze DNA jezgre se udvostručuje, pa se svaki kromosom sastoji od dviju molekula DNA, koje zajedno s bjelančevinastim nakupinama (histonima) izgrađuju sestrinske kromatide kromosoma. Mejoza se sastoji od dviju uzastopnih staničnih dioba, od kojih je prva redukcijska (broj kromosoma smanjuje se na polovicu), a druga ekvacijska (broj se kromosoma ne mijenja). Faze ili razdoblja mejotičkih dioba istih su naziva kao i u mitozi (profaza, metafaza, anafaza, telofaza), ali s dodatkom rednoga broja koji označuje prvu ili drugu diobu. Profaza prve diobe (profaza I) vrlo je složena i dijeli se na podfaze: leptoten, zigoten, pahiten, diploten i dijakinezu. U leptotenu su kromosomi duga, tanka vlakna, a tijekom zigotena homologni se kromosomi međusobno sparuju (konjugacija). U pahitenu su priljubljeni cijelom svojom duljinom; spareni homolozi nazivaju se bivalentima. Na nekim se mjestima kromatide i njihova DNA prekidaju. Pri ponovnom spajanju lomova, kromatida očinskoga kromosoma spaja se s kromatidom majčinskoga kromosoma, čime dolazi do recipročne izmjene dijelova kromatida homolognih kromosoma, a s njima i pripadajućih gena. Ta se pojava naziva crossing-over (vidljiva kao hijazma) i uzrok je genetičke rekombinacije (nove kombinacije gena). Tijekom diplotena i dijakineze kromosomi se sve više skraćuju, a u metafazi I bivalenti se nalaze u ekvatorijalnoj ravnini diobenog vretena (→ mitoza). U anafazi I niti diobenoga vretena povlače kromosome prema suprotnim polovima, čime se homolozi koji su činili bivalente razdvajaju; od svakog će homolognog para samo po jedan kromosom s dvjema kromatidama dospjeti u stanice-kćeri. Kromosomi se despiraliziraju (odmataju) u telofazi I. Time završava prva mejotička dioba, u kojoj su nastale dvije stanice-kćeri s haploidnim brojem kromosoma. Druga mejotička dioba slična je mitozi; sestrinske se kromatide svakoga kromosoma razdvajaju, pa na kraju nastaju četiri stanice s polovičnim brojem jednostrukih kromosoma. Za razliku od mitoze, kojom nastaju genetički identične stanice-kćeri, proizvodi mejoze genetički su različiti. Biološka je značajka mejoze i spolnog načina razmnožavanja velika raznolikost potomaka. U nepredvidljivo promjenljivim uvjetima okoliša neke će kombinacije gena imati prednost nad drugima te će se zbog prirodne selekcije proširiti jedinke s povoljnijom kombinacijom gena.
