medresa (tur. medrese < arap. madrasa: učilište), islamsko učilište (u nearapskom svijetu vjerska škola) u koje se stupa nakon završena mekteba. Ima obilježje srednje i visoke škole u kojoj se školuju vjerski službenici (imami, mualimi, hatibi i vaizi). Glavni su nastavni predmeti arapski jezik, islamska teologija i šerijatsko pravo. Prva medresa osnovana je vjerojatno u Bagdadu u X. st. Rasadišta arapske znanosti (medicine, astronomije, matematike) bile su u srednjem vijeku medrese u Córdobi, Toledu, Siracusi, Damasku, Medini, Samarkandu i Buhari. Za Osmanskoga Carstva, u većim gradovima (u balkanskim zemljama Husrev-begova u Sarajevu, Isa-begova u Skoplju, Alaudinova u Prištini i dr.), bile su kulturna središta, odakle su izlazili kasniji alimi. Medresa se nalazila obično uz džamiju (ujedno škola i internat), a podizana je najčešće kao zadužbina (vakuf). Najveći ugled u muslanskom svijetu uživa u novije doba medresa uz džamiju al-Azhar u Kairu i medresa u Tunisu.
Medresa je isprva bila građevina uz džamiju, potom se na prijelazu iz XV. u XVI. st. razvila u posebnu zgradu. Oko pravokutnoga dvorišta, obično s vodoskokom, bio je trijem, iz kojega se izravno ulazilo u spavaonice i predavaonicu, koja se nalazila u osovini s glavnim ulazom. Sve prostorije i trijem bili su pokriveni kupolama.
