magnati (kasnolat. magnates: moćnici, od lat. magnus: velik).
1. U hrvatsko-ugarskom državnom pravu, naziv za visoko plemstvo koje je na staleškoj ljestvici bilo na drugome mjestu, iza prelata, a ispred nižega plemstva (zvanog obično caeteri nobiles, lat.: ostali plemići). Stalež magnata obuhvaćao je barune po rodu (barones naturales) i barune po funkciji (barones ex officio). Oni su bili nositelji najviših kraljevskih i državnih služba (palatin, ban, dvorski sudac, vojvoda /knez/erdeljski, dvorski maršal itd.). Naziv magnati za visoko plemstvo bio je u uporabi i u Poljskoj.
2. Općenito u srednjem vijeku, pripadnici visokog plemstva.
3. U današnjoj uporabi, bogati moćnici, krupni privrednici ili pripadnici krupnoga kapitala, npr. industrijski, financijski, petrolejski magnat.
