logografi (grč. λογογραφός, od λόγος: proza + -graf).
1. Grčki prozaici u Joniji iz VI. st. pr. Kr. Narativnim stilom pisali su o genealogijama, legendama, osnivanju gradova i o putovanjima u strane zemlje. Smatraju se pretečama historiografije. Naziv je nastao po tome što su Grci pripovjednu prozu zvali λόγος, za razliku od epa (ἔπος) koji je u stihovima.
2. U antičkoj Ateni, profesionalni sastavljači sudbenih govora za plaću i po narudžbi. Budući da je po atenskome pravu pred sudom svatko morao govoriti sam, mnogi su građani od pravnički upućenijih logografa naručivali govore i dobro ih plaćali. Logografi su bili i veliki govornici, npr. Lizija, Demosten, Izej, Izokrat.