liman (tur. < grč. λıμήν: luka, zaljev).
1. Potopljeno ušće rijeke i nižih reljefnih oblika. Izgleda obično kao uzak, ljevkast ili trokutast morski zaljev ili laguna. Limani su karakteristični za sjev. obale Crnog i Azovskoga mora.
2. Rahlo morsko podvodno ljekovito blato (peloid). Nastaje kroz tisuće godina u mirnim, plitkim morskim uvalama u koje utječe potok, taloženjem i zamuljivanjem tvari što ih donose slatka i morska voda. Lanac limana počinje u Crnome moru i seže preko Rumunjske i Bugarske do Jadrana. Jadranski limani nalaze se na lokacijama: Hrasten pokraj Jadranova, Klimno na otoku Krku, Blato i Lokunja na otoku Pagu, Nin, Mir na Dugom otoku, Karinsko more, Zablaće i Morinj pokraj Pirovca, Trpanj na Pelješcu, Kale u Veloj Luci, Istruga pokraj Brne na Korčuli i Blace na ušću Neretve pokraj Ploča. Od ostalih se peloida razlikuju većom količinom pepela nakon spaljivanja uzorka i u vodi sadrže više otopljenih tvari. Spojevi željeza i sumpora daju limanu antracitnu (crnu) boju i zadah po sumporovodiku. Sumpora ima oko 100 mg u 100 g vlažnoga limana i jedan je od najvažnijih aktivnih sastavnih dijelova. Reakcija im je slabo alkalična (pH 8 do 9). Limani se primjenjuju izravnim ili neizravnim nanošenjem na kožu, hladni ili ugrijani (termoterapija) u fizikalnoj medicini i kozmetici, a indikacije su im neke kožne i reumatske bolesti.
