letjelice, svemirske, letjelice namijenjene letu izvan Zemljine atmosfere, tj. u Zemljinoj orbiti, Sunčevu sustavu ili dalje u svemiru. Automatske svemirske letjelice, namijenjene obavljanju različitih znanstvenih, istraživačkih i dr. zadaća, nemaju posadu. To su umjetni sateliti (→ sateliti, umjetni), koji se kreću u orbiti oko Zemlje ili drugih svemirskih tijela, te međuplanetarne letjelice, koje se kreću stazom (putanjom) među udaljenijim svemirskim tijelima (planeti, mjeseci, planetoidi i kometi). Potonje su namijenjene istraživanjima koja one mogu provoditi daljinski, u letu iz orbite, odnosno izravno, spuštajući se na tlo. Dovođenje automatskih letjelica u Zemljinu orbitu ili željenu putanju, tj. postizanje kozmičke brzine, provodi se raketom-nosačem, tj. jednokratno upotrebljivim raketnim pogonom, ili raketoplanom. Raketoplan je višekratno upotrebljiva svemirska letjelica s ljudskom posadom i velikim teretnim prostorom; za lansiranje je opremljena velikim spremnikom goriva i dvjema raketama potisnicama, a aerodinamičan joj oblik omogućuje da pri povratku na Zemlju slijeće poput zrakoplova. Osim raketoplana, kraći boravak ljudi u svemiru omogućuju svemirski brodovi, kakvi su se npr. rabili u prvim svemirskim misijama, dok su za dulji boravak u Zemljinoj orbiti namijenjene svemirske postaje. Spuštanje ljudi na Mjesec omogućeno je Mjesečevom letjelicom. (→ astronautika)
