ablacija (lat. ablatio: odnošenje).
1. U geomorfologiji, otapanje i isparivanje leda s površine ledenjaka.
2. U medicini, operativno odstranjivanje nekog organa ili njegova dijela, npr. dojke (→ amputacija), ili spontano odljepljenje jedne tkivne tvorbe od druge, npr. mrežnice oka (lat. ablatio retinae), do čega dolazi zbog bolesti, ozljede ili kod kratkovidnosti, a liječi se kirurški, kriokoagulacijom, fotokoagulacijom, implantatom i dr.
3. U tehnici, kontinuirano trošenje površinskog sloja materijala s čvrstog tijela koje se nalazi u struji plina vrlo velike brzine, čime se postiže rashladni učinak. Primjenjuje se pri hlađenju reaktorskih komora u nuklearnim reaktorima i hlađenju obloge svemirskih letjelica na povratku u atmosferu.
