leptiri (Lepidoptera), red kukaca s 2 para krila obraslih gustim ljuskastim dlačicama koje se prekrivaju poput crjepova. Tijelo im je dlakavo, glava slabo pokretljiva, oči sastavljene i dobro razvijene (često imaju i dva jednostavna oka), ticala (osjetilo njuha) raznolika oblika. Usni su im organi pretvoreni u sisalo, kojim sišu cvjetni sok, a kada miruju, ono je spiralno savijeno; neki se leptiri uopće ne hrane, pa zato i nemaju sisala. U leptira je često spolno dvoličje (spolni dimorfizam). Tako se u mnogih vrsta mužjak bojom i građom razlikuje od ženke. Štoviše, ženke nekih vrsta iz por. grbica, moljaca i gubara imaju posve zakržljala krila. Leptiri se razvijaju potpunom preobrazbom. Ličinka (gusjenica) ima čeljusti za grizenje, pa se hrani isključivo biljem. U ustima ima predive žlijezde, koje joj služe za pravljenje zapretka (kukuljice). Prije nego se zakukulji, gusjenica se više puta presvlači. Kukuljica leži na zemlji, u zemlji ili je pričvršćena na neku tvrdu podlogu. U nekih se leptira gusjenica zavije u čahuricu od svilenih niti i zakukulji (dudov svilac). Leptiri su rašireni po cijelom svijetu, a osobito su brojni u tropima. Poznato je više od 150 000 vrsta leptira, a podijeljeni su u 90-ak porodica. Veće su porodice: moljci (Tineidae), grbice (Geometridae), sovice (Noctuidae), svilci (Bombycidae), prelci (Saturniidae), gubari (Lymantriidae), lastinrepci (Papilionidae) i bijelci (Pieridae). Mnoge su vrste ugrožene. U Hrvatskoj je zabilježeno oko 3000 vrsta leptira, od kojih je 186 danjih. Zakonom o zaštiti prirode zaštićeni su: lastin rep (Papilio machaon), prugasto jedarce (Iphiclides podalirius), apolon ili crvenooki parnasovac (Parnassius apollo), velika prelijevalica (Apatura iris), mala prelijevalica (Apatura ilia) i veliki topolnjak (Limenitis populi). To su danji leptiri ugroženi ugl. zbog svoje ljepote koja privlači sakupljače i zbog malih populacija.
