kvijetizam (prema lat. quietus: miran, spokojan), u kršćanstvu, oblik misticizma koji zabacuje askezu, etički napor i obavljanje dužnosti, a naglašava mirno, spokojno prepuštanje duše Bogu. Takvo mistično naučavanje susreće se u nekih crkvenih otaca (Klement Aleksandrijski), a javlja se i u nekim srednjovjekovnim sljedbama (braća i sestre slobodna duha, begardi), u nekih flamanskih i njemačkih mistika na Zapadu i kod monaha hezihasta na Istoku oko 1350. Termin i mistični sustav nastao je od mističnoga naučavanja španjolskoga teologa Miguela de Molinosa (1640–96); slijedili su ga u Francuskoj gospođa Guyon i Fénelon, a osudio ga je papa Inocent XI. (1691). Kvijetizam je utjecao na pijetizam, a raširio se i drugdje, npr. među protestantima, osobito među kvekerima. Srodan je ataraksiji grčkoga filozofâ (Demokrit). Kvijetističkih elemenata ima u svim mističkim sustavima i religijama, ima ih u budizmu, a jaki su i kod A. Schopenhauera.
