kvekeri (engl. quakers: drhtavci; naziv je u svezi s izričajem »drhtanje pred imenom Božjim« te pojavom drhtanja pri zapadanju u vjerski zanos), sljedbenici protestantske sljedbe Društvo prijatelja (Society of Friends), nastale u Engleskoj u XVII. st., proširene osobito u SAD-u (Pennsylvania) i Engleskoj; ima ih oko 250 000. Osnivač je družbe G. Fox, koji se, obuzet idejom »Božjega poslanja«, kao putujući propovjednik (od 1648) zauzimao za uspostavu morala u starozavjetnom duhu. Svojom isposničkom pojavom i dojmljivom retorikom Fox je na mnogobrojnim propovjedničkim putovanjima po Engleskoj, zatim i u drugim zemljama Europe i Amerike, pridobio veći broj sljedbenika, koji su se, nazvani »djecom svjetlosti«, udruživali u vjerske općine. W. Penn utemeljio je »kvekersku državu« (Pennsylvanija, SAD) te u njezino zakonodavstvo nastojao ugraditi načela Foxova nauka. Kvekerski nauk bio je svojevrsna alternativa ondašnjemu katolicizmu i protestantizmu; vjerovanje zasnivaju na unutrašnjem »nadahnuću« za koje drže da je svojstveno svim ljudima bez razlike. Nasuprot starijim (ortodoksnim) kvekerima, koji nastoje svoja vjerska uvjerenja uskladiti s Biblijom, hiksiti (kvekerska skupina koja se od vjerske matice odvojila 1727–28. pod vodstvom Eliasa Hicksa) zahtijevaju da religiozno nadahnuće bude slobodno od svakog autoritativnog utjecaja. Zbog toga su kvekeri odlučni mirotvorci (odbijaju polaganje prisege i vojnu službu). Borili su se za dokinuće ropstva, protivnici su rasne diskriminacije, zauzimali su se za ravnopravnost žena i humanizaciju režima u zatvorima. Za mirotvorno djelovanje i humanitarnu pomoć tijekom i nakon I. i II. svjetskog rata dobili su Nobelovu nagradu za mir 1947.
