kserofiti (ksero- + -fit), biljke prilagođene životu na suhim staništima. Listovi su im često zadebljani i prekriveni voštanom kutikulom ili gustim dlačicama, što smanjuje isparavanje vode, a često su i mesnati, pa u njima skladište vodu, ili reducirani u bodlje (čime se također smanjuje gubitak vode). Korijenov sustav prilagođen je sušnim uvjetima. Neke vrste razvijaju dubok korijen koji doseže podzemne izvore vode, dok druge imaju plitak i razgranat korijen koji brže apsorbira vlagu nakon kratkotrajnih oborina. Prema načinu asimilacije ugljikova dioksida, mnogi pripadaju skupini tzv. CAM biljaka (akronim od engl. Crassulacean acid metabolism: tustički kiseli metabolizam), nazvanoj prema biljnoj porodici tustika (u kojih je ta asimilacija najprije otkrivena). Za razliku od drugih biljaka (→ fotosinteza), one CO2 primaju noću, kad je temperatura zraka niža, relativna vlažnost zraka veća, a puči otvorene, dok su zatvorene danju, u vrijeme vrućine i suše, čime izbjegavaju gubitak vode pri visokim dnevnim temperaturama.
Pripadaju različitim taksonomskim skupinama, a s obzirom na način preživljavanja u uvjetima otežane opskrbe vodom mogu se podijeliti u tri skupine: 1. parakserofiti, biljke koje suho razdoblje prežive u obliku sjemena (mnoge jednogodišnje biljke, terofiti) ili podanaka, podzemnih gomolja i lukovica (geofiti); 2. hemikserofiti, različite sukulentne biljke (kaktusi, agave i dr.), koje u debelim sočnim stabljikama i/ili listovima za kišnoga razdoblja skupe pričuvu vode, pa ju za suše vrlo štedljivo troše; 3. eukserofiti (pravi kserofiti), sa snažnim korijenskim sustavom za crpenje vode iz tla i jakim sustavom žila pomoću kojih vodu provode kroz stabljiku do listova, te imaju mnogo puči (na jedinicu lisne površine), koje, kada su otvorene, omogućuju za kišnih razdoblja snažnu transpiraciju i intenzivan rast biljke. Za suše transpiriraju vrlo malo, jer to sprječavaju tvrdi kožasti listovi s debelom kutikulom, a puči su (često udubljene) čvrsto zatvorene. Tako eukserofiti, i bez posebne pričuve vode, prežive nepovoljno sušno razdoblje (npr. hrast crnika, lovor, mirta i dr.). Kserofiti omogućavaju stabilnost ekosustava u sušnim područjima. Njihovi korijeni sprječavaju eroziju tla, a mnoge vrste pružaju hranu i sklonište životinjama koje naseljavaju ekstremna staništa. Često se rabe u hortikulturi za ozelenjivanje suhih i kamenitih površina (tzv. suhi vrtovi).
