kristali (lat. crystallus < grč. ϰρύσταλλος: led, ledac, kremen prozirac), tijela u čvrstom agregatnom stanju koja su građena od pravilno trodimenzijski periodički raspoređenih atoma, iona ili molekula, tj. imaju kristalnu strukturu (→ kristalna rešetka). Pravilni je raspored termodinamički najstabilniji i većina čvrstih tvari kristalne je prirode. Kristali nastaju u procesu kristalizacije rastom iz pothlađene kapljevine, pothlađene pare, plina, zasićene otopine, taline, nesređene (amorfne) čvrste faze ili manje stabilne kristalne faze. Unutrašnji pravilni raspored daje kristalu određenu simetriju koja se iskazuje u svojstvima i u vanjskom obliku kristala. Kristal ima određen geometrijski oblik. Kutovi među plohama kristala neke tvari konstantni su i za tu tvar karakteristični. Dijelovi nastali kalanjem kristala imaju ravne površine, a njihovi su kutovi također konstantni i karakteristični za dotičnu tvar. Dijelovi nastali sitnjenjem kristala opet su kristalići istih karakteristika.
Svojstva kristala kao što su gustoća, tvrdoća, kalavost, elastičnost, plastičnost, magnetska i električna polarizacija, vodljivost topline i struje, boja, sjaj, lom i dvolom svjetlosti ovise o kemijskom sastavu i kristalnoj strukturi pa su zbog toga stalna. Međutim, mnoga su svojstva različita u različitim smjerovima u kristalu i ta se karakteristika označuje kao anizotropija. Ako se rast kristala odvijao bez vanjskih zapreka, njihovi su vanjski oblici geometrijski pravilni (poliedri), što je odraz njihove pravilne strukture. Kristalni poliedri mogu biti sastavljeni od ploha jedne kristalne forme, tj. od ploha koje su međusobno simetrijski identične, ili od kombinacije ploha više kristalnih formi. Iz stabilnosti strukture proizlaze i zakonitosti morfologije poliedara, koje su sadržane u kristalnim zakonima: u zakonu stalnosti kutova između bilo kojeg para ploha prisutnog na svim kristalima iste tvari, te u zakonu racionalnog omjera parametara (odsječaka ploha po koordinatnim osima) prema kojemu su parametri po pojedinačnim osima bilo kojega para ploha na promatranom kristalu u omjeru malih racionalnih brojeva. U tome je bitna razlika između kristalnih i proizvoljnih poliedara (mnogoplošnika). Kristalni oblik karakterističan je za mnoge tvari pa često omogućuje njihovu identifikaciju, što se osobito koristi u mineralogiji. Posve pravilni oblici susreću se samo kod monokristala; mnogo su češći kristalni agregati (polikristali) kod kojih svako zrno nema sve svoje karakteristične plohe ili je potpuno bez njih, a cijeli polikristal gledan kao cjelina nema jedinstvenu kristalnu strukturu. (→ kristalizacija)
