konkistadori (španj. conquistador: osvajač), španjolski vojnici-pustolovi koji su, u službi svoje vlade, osvajali indijanske državne tvorevine tijekom XVI st. na području Južne i Srednje Amerike čineći pritom strahovita nasilja i pljačku nad domorodačkim stanovništvom. Poglavito zahvaljujući uporabi vatrenog oružja i konja, uspjeli su uništiti stoljetne civilizacije Azteka, Maja i Inka i iskorijeniti velik broj domaćih stanovnika te počeli iskorištavati domaća bogatstva. Većinom u službi španjolskog kralja, zbog takvih zasluga za Španjolsku bili su nagrađeni plemićkim titulama, povlasticama i imanjima u novostečenim zemljama. Najčuveniji su konkistadori bili H. Cortés, F. Pizarro, D. de Almagro, P. de Alvarado i V. Núñez de Balboa. Potomci konkistadora oblikovali su tijekom idućih stoljeća u tim zemljama povlašteni veleposjednički sloj, koji je tijekom borbi za neovisnost zemalja Latinske Amerike od Španjolske i Portugala imao vodeću društveno-polit. ulogu. – Naziv konkistador upotrebljava se i u općem značenju za osvajača, porobljivača i pljačkaša.
