koncesivan ili dopusni (kasnolat. concessivus: dopusni), u gramatici, označuje odnos u kojem se uzročnost ili uvjetnost »razbija« suprotnošću. Taj se odnos obično izražava zavisnosloženim (dopusnim) rečenicama. U njima se dopušta ostvarenje sadržaja glagolske radnje glavne rečenice bez obzira na to što je on u suprotnosti sa sadržajem radnje u zavisnoj rečenici, npr. Nema kiše iako je već listopad. Dopusne rečenice mogu biti u relaciji prema uzročnim rečenicama, usp. Budući da je hladno, dobro se obukla prema Iako je hladno, nije se dobro obukla, i u relaciji s uvjetnim (pogodbenim) rečenicama, usp. Ako je hladno, dobro se oblači prema Ako je i hladno, ne oblači se dobro.
