komparacija (lat. comparatio), usporedba, uspoređivanje, poređenje. U jeziku znanosti komparacija je postupak ili sredstvo da se istakne ili pojača neko svojstvo, stanje, djelovanje atributivnih ili predikativnih elemenata, npr. Lice joj je bilo blijedo kao zid. Predmeti koji se međusobno uspoređuju nazivaju se poredbeni relati (lice i zid), a svojstvo po kojem se ti predmeti uspoređuju naziva se nositelj usporedbe (lat. tertium comparationis). U jezikoslovlju komparacija je vrsta gramatičke promjene kojom se označuje veća ili manja, odn. najveća ili najmanja vrijednost (stupanj) onoga što se označuje pridjevima ili prilozima kvalitativnoga tipa. Na morfološkoj razini takvo se stupnjevanje izražava posebnim pridjevskim ili priložnim oblicima (komparativom, odn. superlativom), a može se izražavati i analitički, tj. sintaktičkim konstrukcijama u kojima se rabe riječi i/ili izrazi tipa više, manje, najmanje, jednako toliko, vrlo, previše, premalo, mnogo više, mnogo manje i sl. Takva se (opisna) sredstva osobito često upotrebljavaju kada se radi o komparaciji »prema dolje« (lat. comparatio descendens), npr. manje pametan i sl., i to zbog toga što je morfološka komparacija uvijek stupnjevanje »prema gore« (lat. comparatio ascendens), npr. pametniji ili manji znači »više pametan« ili »više malen« (a ne može značiti »manje pametan« ili »manje malen«). Kako je indoeur. prajezik imao posebne formante za tvorbu komparativa i superlativa, komparacija je (i danas) svojstvena većini indoeur. jezika. Komparaciju imaju prije svega kvalitativni pridjevi i prilozi (ali ni oni ju nemaju svi, posebno ju nemaju oni kojima je značenje »univerzalne« naravi, npr. cio, nijem, tuđ, pokojni i sl.), a nemaju je posvojni i gradivni pridjevi i prilozi osim ako se upotrebljavaju metaforički.
