koma (grč. ϰῶμα: tvrd san), potpuni gubitak svijesti, stanje duboke nesvjestice iz kojega bolesnika nije moguće probuditi nikakvim podražajima. Posljedica je poremećaja ili oštećenja onih dijelova velikoga mozga koji sudjeluju u doživljavanju okoline i vlastite osobe, a uzrok im može biti metabolički (hepatična koma, uremijska koma, dijabetična koma), toksični, infekcijski, trauma mozga, poremećaji moždane cirkulacije, pritisak zbog širenja tumora i sl. – Koma može biti različite dubine: u plićoj komi bolesnik pokazuje ostatke prilagodbenih ili uvriježenih refleksnih kretnja; s produbljenjem kome javljaju se patološki refleksi s povišenim tonusom, a u dubokoj komi gubi se svaka refleksna aktivnost, pa i zaštitni refleksi, te konačno prestaje regulacija krvnoga tlaka i disanja. Suvremena medicina omogućuje umjetno održavanje životnih funkcija u prolaznih i izlječivih stanja, pri čemu je moguć potpun neurološki i psih. oporavak. Nove dijagnostičke mogućnosti nametnule su nova pravila utvrđivanja prestanka života (→ moždana smrt). – Ovisno o mjestu oštećenja u mozgu, mogu se javiti posebne vrste kome koje nalikuju budnosti, ali i budnog stanja koje nalikuje komi (npr. apalijski sindrom, deaferentacijski sindrom). Zbog toga je uvijek važan podroban neurološki pregled radi ispravnog liječenja.
