kinematografija (prema kinematograf), u Hrvatskoj uobičajeni naziv za sve djelatnosti vezane uz proizvodnju i eksploataciju filma. Čine je tri osnovne djelatnosti: proizvodnja, distribucija (promet filmovima) i prikazivalaštvo – tzv. trojna podjela kinematografije. Pojam proizvodnje (također, produkcije) podrazumijeva sve poslove koji se odnose na stvaranje filmova, a uključuje producente i proizvodne kuće te autore filmova. Distribucija se odnosi na trgovinu filmovima (otkupljivanje filmova od proizvođača i iznajmljivanje, odnosno prodaja prikazivačima), a prikazivalaštvo se odnosi na poslove vezane uz kinematografsku prezentaciju filmova. U tzv. pionirskom razdoblju filma, u zemljama koje su prve počele promicati film, kinematografija je približno do I. svjetskog rata bila jedinstvena cjelina (manje skupine filmaša pokrivale su sva navedena područja poslovanja), a do njezine podjele došlo je u razdoblju prijelaza na industrijsku proizvodnju i poslovanje, odnosno zbog sve veće složenosti i razgranatosti filmske djelatnostî što je nužno iziskivalo specijaliziranost. Zbog toga je trojnu strukturu prihvatila golema većina kapitalističkih, ali i dio socijalist. zemalja. U kapitalističkim zemljama do podjele je došlo i zato da bi se izbjegao monopol na području filma, karakterističan za tzv. vertikalnu organizaciju kinematografije u kojoj je »krovni« subjekt, kao monopolist, produkcija, odnosno filmske proizvodne kompanije, tvrtke koje su tada i vlasnici kinematografa. Trojna se podjela kinematografije naziva i horizontalnom, osobito u posljednje doba kada se film povezuje s televizijskom produkcijom, videoproizvodnjom i distribucijom te diskografskim tvrtkama. Uz te tri djelatnosti kao neovisne ili s njima izravnije (institucionalno i/ili financijski) povezane postoje još i tzv. prateće djelatnosti (npr. ustanove za izobrazbu filmskih kadrova, sindikalne udruge, filmski instituti, festivali, izdavačka djelatnost). S obzirom na kinematografijsku praksu može se govoriti i o paralelnim kinematografijama – o profesionalnoj (profesijskoj) i amaterskoj (neprofesijskoj), odnosno dominantnoj i alternativnoj, a s obzirom na namjenu o umjetničkoj, komercijalnoj, izobrazbenoj, promidžbenoj i dr. U Hrvatskoj je zbog slabije razvijenosti filma do trojne podjele došlo tek 1940-ih.
