kavitacija (njem. Kavitazion, engl., franc. cavitation, prema kasnolat. cavitas, od lat. cavus: šupalj, prazan), šupljina, praznina; prazan prostor. U hidrodinamici, nastajanje mjehurića ispunjenih parama unutar kapljevine u strujanju te njihovo iščezavanje uz pojavu nepoželjnih udarnih tlakova. Uzrok kavitacije mehan. je naravi, tj. smanjenje tlaka u kapljevini, bez promjene temperature okoliša. Naime, prema Bernoullijevoj jednadžbi, tlak u kapljevini koja struji manji je na mjestima gdje je strujanje brže. Mjestimice, os. uz oštre rubove stijenki ili uz rubove uronjenoga tijela, zbog jakoga lokalnog ubrzavanja strujanja kapljevine tlak se bitno smanjuje. Ako na tim mjestima tlak padne ispod kritičnoga, kapljevina će se početi isparavati i pojavit će se parni mjehuri. Nastale mjehure struja kapljevine odnosi u područje višega tlaka, gdje dolazi do njihove implozije, kada para iz mjehura ponovno prelazi u kapljevinu. Pri imploziji okolna kapljevina struji prema središtu mjehura, čestice se sudaraju i lokalno nastaju vrlo visoki (udarni) tlakovi. Takve implozije u blizini stijenke uzrokuju eroziju materijala uz nastanak vibracija i buke. Zbog toga se utjecaj kavitacije, kao česte pojave na lopaticama pumpi i vodnih turbina, na krilcima brodskih vijaka, u hidrauličnim sustavima i sl., nastoji smanjiti. Primjerice, kavitacijska erozija brodskih vijaka smanjuje se primjenom otpornijih materijala, odabirom povoljnijih profila krilaca, ugradnjom sustava kojima se na krilo vijka dovodi zrak kojim se smanjuje brzina implozije i dr.
