kako, naziv za trinaesto slovo staroslavenske, glagoljičke i ćirilične azbuke, leksičkoga značenja kao i u hrvatskom jeziku. U glagoljici označava broj 40, a u ćirilici 20. Izgovara se i transliterira kao k. Starija, obloglagoljička k imaju, osim osnovne, »prelomljene« linije, i maleni subskript, najčešće odvojen (Zografski evanđelistar: 
, Assemanijev evanđelistar: 
, Kijevski listići: 
). U hrvatskoglagoljskim tekstovima od XIII. st. osnovna se linija izdužuje, a subskript nestaje (Misal kneza Novaka: 
, Prvotisak misala: 
). Kurzivni je oblik slova osobito izdužen (Vinodolski zakon: 
). Ćirilični oblik к posve slijedi grčki uzor. Razlika između majuskulnog i minuskulnog oblika znatno je manja nego u latinici (К : к). Bosanička je inačica još jednostavnija: 
, pa katkad nalikuje na dva latinička C: 
.
