irizacija (prema grč. ἶρıς: duga).
1. U mineralogiji, svojstvo nekih tvari da u određenim uvjetima reflektiraju svjetlost u duginim bojama. Osobito je uočljiva kod minerala, gdje se boje obično pojavljuju oko pukotina i ploha kalavosti (kalcit, muskovit) ili pak na površini minerala zahvaćenih trošenjem (limonit, hematit), prevučenih tankom prevlakom novonastaloga minerala. Irizacija se osniva na interferenciji, koja u tim mineralima nastaje kombinacijom loma i/ili refleksije obične bijele svjetlosti na igličastim ili listićastim uklopcima metalna sjaja, ili pak na vrlo finim, paralelno raspoređenim šupljinama pločasta ili prizmatična oblika. Irizacija se može pojaviti npr. kod feldšpata, opala, rubina i krizoberila. (→ iridescencija)
2. U meteorologiji, pojava duginih boja na oblacima, najčešće na altokumulusima i cirokumulusima. Obično se uočava u dijelu oblaka koji se tek oblikuje jer su tada sve kapljice vode jednaka volumena pa se na njima zrake svjetlosti mogu pravilno ogibati. Često su pruge obojene svjetlosti usporedne s rubovima oblaka, a boje se mijenjaju kako se oblak razvija. Pojavljuje se na svim stranama neba, ali najčešće u blizini Sunca zaklonjena oblacima. Može se pojaviti i u magli ili na rosi, ali vrlo rijetko. (→ optika atmosfere)
