introspekcija (engleski introspection, od latinski introspicere: gledati u što, promatrati).
1. U psihologiji, samoopažanje, tj. opažanje vlastitih doživljaja. Samoopažanje je najčešće spontano; svakodnevno opažamo svoje doživljaje, emocije, misli, itd. U psihologiji, introspekcija je jedna od temeljnih općih metoda (druga je tzv. vanjsko opažanje ili ekstrospekcija). Ograničenja nastaju zbog toga što pri tzv. simultanoj introspekciji opažanje i sam doživljaj koji je predmet opažanja mogu značajno interferirati, a pri tzv. retrogradnoj introspekciji može biti iskrivljeno pamćenje doživljaja. Poteškoće nastaju i pri izvješćivanju zbog nužnoga kodiranja opažanoga doživljaja u verbalni oblik, koje čini samoopažač, te dekodiranja, koje čini netko drugi. Unatoč poteškoćama, i. se nužno koristi u psihologiji, a valjanost dobivenih podataka može se znatno poboljšati izborom uvjeta u kojima se samoopažanje odvija.
2. U filozofiji, unutarnje promatranje mislî, predodžbi, sjećanja, sadržaja znanja, očekivanja, planova (W. James). U operacionalnome pozitivizmu introspekcija je svako promatranje koje ne odgovara zahtjevima što se postavljaju protokolnoj operaciji. Pouzdan ishod pruža samo promatranje koje se kao postupak definira prema tipu registriranja s dvjema točkama u prostorno-vremenskome kontinuumu.
