instalacija (srednjovjekovni latinski installatio: uvođenje, postavljanje).
1. Obred kojim se netko uvodi u posjed crkvene nadarbine.
2. Svečano uvođenje u kakav položaj ili službu; u hrvatskoj pravnoj povijesti izraz se osobito koristio za obredno uvođenje u službu hrvatskoga bana.
3. U građevinarstvu, vodovi i uređaji koji služe za opskrbu prostora vodom, električnom energijom (→ električna instalacija) i plinom, za odvodnju otpadnih voda (kanalizacija), za grijanje, ventilaciju i klimatizaciju prostorija, za zaštitu od požara i udara munje, za signalizaciju i unutarnju komunikaciju, telefonski i antenski priključak i sl. Vodovi građevnih instalacija mogu biti ugrađeni u zidovima, podovima i stropovima, voditi se po njihovoj površini ili unutar posebnih šupljina (instalacijski kanali, zidovi, etaže). Troškovi građevnih instalacija, tj. njihovo projektiranje, ugradnja (instalaterski radovi) i materijal, čine znatan dio, a kod posebno složenih projekata i više od polovice ukupnih troškova gradnje zgrade. Instalacije kojima se osigurava odvijanje tehnoloških procesa u tvorničkim pogonima, energetskim objektima i sl. nazivaju se procesnim instalacijama.
4. U suvremenoj umjetnosti, naziv za maštovita trodimenzionalna likovna djela kojih su sastavni dijelovi raspoređeni u skladu s prostorom u kojem su ona smještena; razvila se od asamblaža, a primjenjuje se od kasnih 1970-ih, isprva u Americi, potom u Europi.
5. U informatici, instaliranje, kopiranje nekoga primjenskoga programa u trajnu memoriju računala (tvrdi disk) i njegovo uvođenje u rad; obično se provodi uz pomoć instalacijskoga (engl. setup) programa.
