inhalacija (kasnolatinski inhalatio: udisanje), način liječenja pri kojem lijekovi ulaze u organizam kroz nos i usta zajedno s udahnutim zrakom; obavlja se najčešće s pomoću posebnog uređaja, inhalatora. Svrha je takva liječenja ponajprije lokalni učinak lijeka na sluznicu dišnih putova. Lijekovi se mogu udisati u obliku dima, praha, plina, magle, hlapljevine i rasprševine. Dubina njihova djelovanja ovisi o veličini i kakvoći njihovih čestica. Indikacije za inhalacijsko liječenje upalne su i alergijske bolesti dišnih putova (faringitis, laringitis, bronhitis, bronhalna astma). Neke udahnute ljekovite tvari mogu imati i opći učinak na bolesnika zbog apsorpcije lijeka kroz plućno tkivo. To se najčešće iskorištava za inhalacijsku anesteziju, tj. opću narkozu. Inhalacija se može zlorabiti za udisanje tzv. inhalacijskih droga. Obično su to različita otapala za boje i lakove, za čišćenje mrlja, lakovi za nokte i dr.
