imagizam ili imaginizam (engleski imagism, od latinski imago: slika), anglo-američka pjesnička škola. Temeljna joj je načela postavio T. E. Hulme 1908., a objavio ih E. Pound u članku Ne tako! Od jednog imagista (A Few Don’ts by an Imagiste, 1913). Vrhunac je doživjela 1912–14., a glavni su predstavnici bili T. E. Hulme, E. Pound, A. Lowel, F. S. Flint, W. C. Wiliams, H. Doolittle (H. D.) i R. Aldington. Imagizam je nastao kao reakcija na nesigurne estetičke i intelektualne norme s početka XX. st. okrećući se osjetilnim dojmovima stvarnosti kao jedinim pouzdanim vrijednostima. Pobunom protiv apstraktnoga jezika, složene simbolike, gomilanja pjesničkih sredstava i labave strukture s kraja XIX. st., zauzimao se za jezičnu ekonomičnost, preciznu i konkretnu pjesničku sliku i jasno izražen detalj. Uzor je nalazio i u haiku pjesništvu. Glasila su mu bila Poetry: A Magazine of Verse (1912) u SAD-u i The Egoist (1913–19) u Engleskoj. Antologije su objavili E. Pound (Des Imagistes, 1914) i A. Lowel (Some Imagist Poets, 1915–17).
God. 1919–24. imagizam se afirmirao u Rusiji (imažinizam). Skupini ruskih imažinista pripadali su S. A. Jesenjin (kratko vrijeme), V. G. Šeršenjevič, A. B. Mariengof i A. Kusikov. Glasilo im je bilo Svratište za putnike u ljepoti (Gostinica dlja putešestvujuščih v prekrasnom, 1922–24).
