hospitalci (prema franc. hospitalier: redovnik koji prihvaća putnike i uboge < srednjovj. lat. hospitalarius, prema lat. hospitalis: gostoljubiv).
1. U ranosrednjovjekovnom kršćanstvu, osobe koje su vodile ili upravljale biskupijskim ili samostanskim ubožnicama.
2. U doba križarskih ratova, naziv za crkvene redove (muške i ženske) nastale za potrebe hodočasnika te za bolesničku skrb (hospitalci sv. Antuna iz 1095., hospitalski red vojske sv. Ivana Krstitelja; → ivanovci).
3. U Katoličkoj crkvi, naziv za viteške (viteški red sv. Jakova od mača iz 1161., njemački viteški red iz 1190) i građanske redove (antoniti, braća Duha Svetoga) nastale u XII., XIII. i XIV. st. prihvaćanjem nekoga redovničkog pravila (najčešće Pravila sv. Augustina) i klauzure.