hibridizacija (prema lat. hybrida: mješanac).
1. U biologiji, križanje biljaka ili životinja različitih nasljednih svojstava. U poljoprivredi se provodi radi dobivanja novih pasmina domaćih životinja s većim proizvodnim i radnim sposobnostima, a kod biljaka radi dobivanja varijeteta ili vrsta s većim proizvodnim i kvalitetnim svojstvima, varijeteta otpornih prema bolestima, štetnicima, nepovoljnim vremenskim uvjetima i dr. Križaju se roditelji koji se genetski razlikuju, a dobiveno potomstvo heterozigotno je za većinu genskih lokusa (→ gen). Intraspecijska hibridizacija križanje je međusobno genetski različitih čistih varijeteta iste vrste. Interspecijska hibridizacija križanje je između roditelja koji pripadaju različitim vrstama. Hibridizacijom nastaju nove biljne vrste (hibridne vrste), npr. Triticale, nastala križanjem pšenice i raži.
2. U kemiji, sastavljanje (miješanje) atomskih orbitala različite vrste, ali slične energije, čime nastaje skup ekvivalentnih (hibridnih) orbitala jednake energije, koje su i prema svojem prostornom rasporedu prikladnije za stvaranje kemijske veze s drugim atomima. Tako se, npr. pri stvaranju molekule metana (CH4), jedna 2s-orbitala i tri 2p-orbitale ugljikova atoma hibridiziraju dajući četiri ekvivalentne sp³-orbitale, kojima osi simetrije prolaze kroz uglove tetraedra i koje se spajaju s 1s-orbitalama vodikovih atoma. Pojam hibridizacije uveo je 1931. američki nobelovac L. Pauling.
