hetera (grč. ἑταίρα: drugarica, prijateljica), u antičkoj Grčkoj, naziv za žene koje su se obično isticale naobrazbom i poznavanjem književnosti i glazbe, a bile su i politički utjecajne. Najčešće su bile stranoga podrijetla. Njihovo su društvo tražili najugledniji ljudi. Na glasu su bile hetere: Aspazija, poslije Periklova žena; Frina, Praksitelova ljubavnica i model za njegov kip Afrodite; Glikera, ljubavnica komediografa Menandra; Taida, miljenica Aleksandra III. Velikoga; Laida, s kojom su se družili filozofi Diogen iz Sinope i Aristip iz Kirene. U grčkoj književnosti opisali su ih Lukijan (Razgovori hetera) i Alkifron (Pisma hetera), a u modernoj P. Louÿs u zbirci Bilitidine pjesme (Les Chansons de Bilitis). Hetere su postojale i uz hramove (npr. uz Afroditin hram u Korintu) i bavile se sakralnom prostitucijom.
