halucinacije (lat. hallucinatio ili alucinatio: priviđenje), lažna percepcija objekta koji ne postoji u izvanjskoj stvarnosti, »percepcija bez predmeta«. Odnosi se na sva tjelesna osjetila (vizualne, auditivne, olfaktorne, gustativne, cenestetske, genitalne halucinacije). Halucinacija ima prisilni osjećaj stvarnosti pa izaziva određeno ponašanje i određene osjećaje. Nenormalna je pojava, premda je gdjekad imaju i normalne osobe. Kod pseudohalucinacija osoba je svjesna da ne postoji objektivni podražaj. Kod iluzija postoji vanjski objekt, ali se on krivo tumači. Najčešće su slušne halucinacije. Liliputanske halucinacije odnose se na nepostojeću percepciju umanjenih objekata (za febrilnih i intoksikacijskih stanja), a makroptične halucinacije uključuju percepciju povećanih objekata. Elementarne halucinacije pojave su neoblikovanih vizija (svjetlo, iskre) ili jednostavnih zvukova (šum, kucanje). Ekstrakampine halucinacije nalaze se izvan osjetnoga područja. Hipnagogne halucinacije javljaju se prilikom uspavljivanja. Inducirane halucinacije prenose se od jedne osobe k drugoj (npr. za hipnoze). Negativne halucinacije nastaju kada subjekt ne percipira nazočni objekt. Refleksne halucinacije nastaju pri stimulaciji drugoga perceptivnoga sustava. Unilateralne halucinacije nalaze se samo na jednoj strani bilateralnoga percepcijskoga sustava.
