gomila, privremen i razmjerno neorganiziran skup ljudi koji se nalaze u međusobnoj fizičkoj blizini. Gomile se razlikuju prema tipovima ponašanja sudionika. Uobičajena je podjela na: slučajnu gomilu, koju čine ljudi što se slabo poznaju ili se uopće ne poznaju i imaju malo zajedničkih obilježja (npr. putnici na autobusnome stajalištu), običnu gomilu ili okupljanje radi posebne svrhe i u skladu s prevladavajućim normama (npr. publika na športskom stadionu), ekspresivnu gomilu, koja potiče i zadovoljava osobne potrebe sudionika (npr. vjerska okupljanja) te aktivirajuću gomilu, uglavnom s agresivnim ponašanjem usmjerenim prema ciljevima koji nisu u skladu s prevladavajućim normama (npr. pobune). U starijim teorijama (G. Le Bon, S. Freud, G. Tarde) gomila je smatrana isključivo iracionalnim oblikom kolektivnog ponašanja, emocionalno povodljivom skupinom, sklonom panici i podložnom autoritarnomu vođi i antidemokratskim oblicima vladavine, a u novijim se teorijama, pretežito zasnovanima na empirijskim istraživanjima, naglašava najčešće racionalno, organizirano i normativno usklađeno djelovanje sudionika gomile (Clark McPhail, J. S. Coleman).
