glotokronologija (gloto- + kronologija), u lingvistici, metoda izračunavanja vremena koje je proteklo od doba kada su se genetski srodni jezici odijelili od zajedničkog izvora. Glotokronologija se oslanja na proučavanje postotka riječi u tzv. »temeljnom leksiku« koji je zajednički genetski srodnim jezicima. »Temeljni leksik« sastoji se od riječi koje postoje u svim – ili gotovo svim – jezicima, te od riječi koje se u pravilu ne posuđuju iz jezika u jezik. Popise od sto i dvjesto riječi temeljnoga leksika sastavio je američki lingvist Morris Swadesh, pa se po njemu i nazivaju »Swadeshovim listama«. One uključuju riječi kao što su brojevi od jedan do tri, riječi za dijelove tijela, najčešće domaće životinje, i sl. Glotokronologija pretpostavlja da jezici postojanim tempom gube etimološki srodne riječi temeljnoga leksika, te da se zbog toga iz postotka takvih riječi u genetski srodnim jezicima može izračunati vrijeme proteklo od njihova razdvajanja od zajedničkoga jezika pretka. Ta je pak pretpostavka sporna, pa zbog toga zaključci do kojih se dolazi primjenom glotokronologije nisu u lingvistici općeprihvaćeni.
