garig (franc. garrigue < okcitanski garriga: vrsta hrasta, od riječi predlat. i predkelt. supstrata cara-: stijena, kamen), degradacijski oblik šume hrasta crnike (Orno-Quercetum ilicis). To je zajednica niskoga grmlja (0,3 do 1,5 m), a čine ju rezistentni elementi makije, isprepleteni penjačicama. U garizima nema mnogih osjetljivih mediteranskih elemenata koji dolaze u makijama. Ako se makije često sijeku i ako se u njima pašari, one postupno prelaze u degradacijska stanja zvana garig, odnosno degradirana makija. Za razliku od makija, garizi su u Hrvatskoj po svojoj strukturi redovito niske, otvorene i svijetle šikare eumediteranskoga vegetacijskoga područja, sastavljeni pretežito od heliofilnih elemenata. Među njima se napose ističe veći broj grmova i polugrmova, kao što su npr. fenička borovica (Juniperus phoenicea), brnistra (Spartium junceum), primorska crnjuša (Erica verticillata), mnogocvjetna crnjuša (E. multiflora), ružmarin (Rosmarinus officinalis), obična mirta (Myrtus communis), vrste roda bušin (Cistus), čupava bjeloglavica (Dorycnium hirsutum) i dr. Garizi su zastupljeni i u južnoj Francuskoj (Quercus coccifera, Bupleurum spinosum, Poterium spinosum, rodovi: Astragalus, Palaurus, Artemisia, Euphorbia, te pojedine vrste iz por. Lamiacea, Cistacea, Rutacea). Srodni tipovi dolaze u Alžiru, Španjolskoj (tomilares) i Grčkoj (frigana).
